Svekrva mi kao svaka tipična svekrva komplicira život i diže tlak u vezi svadbe, pozivajući neke ljude za koje nemamo ni mjesta na svadbi a ni svrhu jer smo od samog početka dogovorili da ćemo zvati samo najbližu rodbinu. Ali svekrvi na jedno uho uđe, na drugo izađe pa ću lijepo kada se pojave ljudi na svadbi koje mi nismo zvali reći nek im ona nalazi mjesto za sjesti jer su svi stolovi već zauzeti.
O svadbi inače ne pišem jer smatram da je to za nekog izvana sve isto - haljina bijela, cvijeće ko cvijeće, dekoracije ko dekoracije.. Nakon svadbe ću staviti par slikica ali mislim da bi ljude samo ugnjavila opisujući kako će eto na mojoj svadbi biti taj i taj detalj i ovakva ili onakva haljina.. Mislim da su svadbe superbitne samo onima kojima se dešavaju a meni iskreno je sad već svega dosta i samo čekam da prođe. Da mogu vrijeme vratiti u nazad, otišla bih sa dragim i kumovima kod matičara i ajd bok. Ali eto, zajebala se..
Doma mi je situacija bezvezna, isto ko i sveki se ponašaju - samo im na jedno uho uđe a na drugo izađe sve što ih želim savjetovati i pomoći im ali godine navika je teško poremetiti. Zbog stava da se ipak trebaju sami snalaziti a ne očekivati sve od mene koja ne stanujem doma već tri godine sam opet dobila status crne ovce jer bih ja valjda sad kao jedino žensko trebala sve ostaviti i njih doć dvoriti i čude se ko pura dreku ako ne znam gdje se nalazi nešto u kući a njima je to isto teško bilo u dva tjedna pronaći.
Na poslu mi je situacija usrana, dobila sam ugovor na tri mjeseca s tim da mi plaća minimalac, neku siću na ruke a jedina mu od tri osobe tamo nešto i radim. Uz to radim posao koji bi mu inače radio arhitekt (kojeg bi plaćao znato više), radim po pravilima koje mi sam šef da, da bih onda dobila jezikovu juhu i komentare da ja kompliciram, da šef ne zna od kud meni taj primjer i da sam ja to sama izmislila valjda da bi njemu zakomplicirala život (a radimo po istom primjeru već godinu dana). Tako da mi se sve čini da će sa danom kada mi ističe taj ugovor na određeno od mene dobiti srednji prst i snalazi se kako znaš s ostalim elaboratima. Hvala bogu što nema otkaznog roka niti potpisivanja ičega kod ugovora na određeno.
Uglavnom sranje gdje god dođem i dost mi je svega, najradije bih se zavukla u krevet i ne izlazila. Umorna sam od svega, neispavana od ustajanja u 5:40 i od svakodnevnog slušanja kako ne valjam di god se okrenem. No na to sam se valjda već trebala i naviknuti kad je tako gdje god se pojavim, jer imam svoj stav i svoje ja i ne želim biti papuča nikome.
